Ableizam (engleski: ableism ili disablism) obuhvata diskriminaciju i socijalne predrasude prema osobama s invaliditetom ili onima za koje se smatra da imaju neki oblik invaliditeta. Ableisti smatraju da su osobe s invaliditetom manje vrijedne od onih bez invaliditeta.[1] Na temelju toga, ljudima se dodjeljuju ili uskraćuju određene sposobnosti, vještine i karakterne orijentacije.
Postoje stereotipi koji su ili povezani s invalidnošću općenito ili sa specifičnim oštećenjima ili hroničnim zdravstvenim stanjima (na primjer, pretpostavka da se sve osobe s invaliditetom žele izliječiti, da korisnici invalidskih kolica također imaju intelektualne teškoće ili da slijepe osobe imaju neki poseban oblik uvida).[2] Ovi stereotipi, zauzvrat, služe kao opravdanje za diskriminatorne prakse i jačaju diskriminacijske stavove i ponašanja prema osobama s invalidnošću.[3] Označavanje utiče na ljude kada im ograničava mogućnosti djelovanja ili mijenja njihov identitet.[4]
Ableistička društva vide osobe s invaliditetom kao inferiorne u odnosu na one bez invaliditeta. Primjerom ableizma smatra se pokret eugenike s početka 20. stoljeća. Ekstremni ableizam odrazio se u masovnim ubojstvima osoba s invaliditetom u nacističkoj Njemačkoj – Akcija T4.
Studij invalidnosti akademska je disciplina koja se bavi problemima u društvu povezanim s inkluzijom, pristupačnošću i diskriminacijom nad osobama s invaliditetom.